TEME IZ PSIHIJATRIJE -

Efekat nutritivne terapije na metabolički sindrom kod pacijenata lečenih antipsihoticima novije generacije

Računa se da 0,5 do 1 % ukupnog stanovništva boluje od shizofrenije, što ima i odgovarajući epidemiološki značaj. Bolest počinje rano; 9 od 10 muškaraca, ali 2 od 3 žene, imaju pojavu bolesti pre 30-te godine života.

Pristup u lečenju psihoza podrazumeva kombinaciju psihofarmakoterapije i čitavog niza nefarmakoloških metoda lečenja. Lečenje psihofarmacima podrazumeva prvenstveno upotrebu antipsihotika. Klasični antipsihotici, odnosno tipični ili konvencionalni antipsihotici nazivali su se imenom neuroleptici. Prva generacija antipsihotika pojavljuje se nakon pronalaska hlorpromazina (1952. godine). Tokom narednih 30 godina antipsihotici prve generacije bili su jedina dostupna grupa antipsihotika. Do uvođenja klonazepina (1958.godine) važilo je mišljenje da se antipsihotički efekat može postići jedino ako se kod pacijenata prethodno izazove neuroleptički sindrom (grč. neuron = živac i lepsis = uhvatiti tj. ukočiti).

Novi lekovi „druge generacije“ se pojavljuju krajem 80-ih i početkom 90-ih prošlog veka. 1989. godine se pojavljuje klozapin (LEPONEX®, KLOPIN®); 1994.godine - risperidon (RISPERIDON®, RISPOLEPT®, RISSAR®..); 1996. godine - olanzapin (TREANA®, ZYPREXA®, ZALASTA®); 1997. godine - kvetiapin (SEROQUEL®); 2001. godine - risperidon (GEODON®); 2007. godine - paliperidon (INVEGA®).

Novi antipsihotici, ostvaruju snažan antipsihotički efekat pri čemu postoji minimalan rizik od pojave neuroleptičkog sindroma. I noviji antipsihotici (kao u ostalom i drugi lekovi) imaju neka neželjena dejstva. Mogu uticati na leukocite, granulocite, holesterol, lipide, metabolizam glukoze...

Neželjeni efekti ovih lekova ne smeju nas značajno ograničavati u njihovoj primeni. Ipak to ne znači da ih treba zanemariti već ove neželjene efekte svesti na najmanju moguću meru. Jedan od neželjenih efekata je i porast telesne težine.

Metabolički sindrom

Metabolički sindrom predstavlja skup faktora rizika za nastanak kardiovaskularnih oboljenja i dijabetes melitusa tipa II.

1967. godine Crepaldi je prvi zapazio da se kod mnogih ljudi istovremeno pojavljuju gojaznost, dislipidemija , šećerna bolest i hipertenzija. Sedamdesetih godina prošlog veka nemački istraživači su takvo nakupljanje stanja nazvali metaboličkim sindromom. Od tada je taj sindrom opisivan sa nekoliko naziva kao "sindrom insulinske rezistencije”, “sindrom iks" i „plurimetabolički sindrom".

Postoji više definicija koje su dale važan doprinos u otkrivanju i grupisanju pojedinih kliničkih i laboratorijskih poremećaja ovog sindroma (WHO- Svetska zdravstvena organoizacija, EGIR- Evropsko udruženje za ispitivanje insulinske rezistencije, NCEP-ATP III- Američki nacionalni program za smanjenje holesterola, AACE- Američko udruženje endokrinologa, IDF- Međunarodno udruženje za dijabetes, AHA/NHLB- Američko udruženje kardiologa i Nacionalni institut za kardiološke, pulmološke i hematološke bolesti). U osnovi svih pomenutih definicija uspostavljena je veza između gojaznosti, lipidnog statusa, povišenog krvnog pritiska i vrednosti glukoze u plazmi.

Ipak, postoje razlike u preporukama u odnosu na pojedinačne referentne vrednosti, načinu procene gojaznosti, uzročno-posledičnim vezama između pojedinih faktora rizika, itd.

Faktori rizika za kardiovaskularna oboljenja (infarkt miokarda i cerebrovaskularni insult) u koje spadaju prekomerna telesna masa, hiperglikemija, hiperlipidemija i hipertenzija su naročito značajni kod pacijenata sa shizofrenijom, jer bolest počinje u mladosti i može da traje čitav život.

Istraživanje u Klinici za psihijatrijske bolesti “ Dr Laza Lazarević”

U Klinici za psihijatrijske bolesti “Dr Laza Lazarević” sprovedeno je istraživanje sa ciljem da se pokažu efekti nutritivne intervencije na smanjenje rizika od pojave metaboličkog sindroma kod pacijenata lečenih antipsihoticima druge generacije.

Metod rada

U istraživanju je učestvovalo 93 ispitanika (dg. shizofrenije, ICD-10 klasifikacija) sa povećanom telesnom masom (BMI ≥25), koji su lečeni u Dnevnoj bolnici Klinike za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević“, Beograd u periodu od septembra 2014. godine do marta 2015.godine. Dužina boravka je bila u proseku 3 meseca. Prosečna starost je bila 35,0±15,6 godina.

Svi pacijenti su lečeni atipičnim antipsihotikom (risperidon, klozapin, olanzapin…).Prilikom prijema u Dnevnu bolnicu ispitanicima su rađene antropometrijska merenja, merenja krvnog pritiska, kao i standardne biohemijske analize, koje se rade u Klinici kao rutinski pregledi za svakog pacijenta.

Uvidom u rezultate izdvojeni su biohemijski parametri značajni za određivanje metaboličkog sindroma: vrednost glikemije i triglicerida (hdl holesterol – ne spada u rutinske analize naše laboratorije te nije vrednovan).

Vrednosti arterijskog pritiska određivane su za sve ispitanike primenom istih instrumenata (aparatom za merenje pritiska).

Obim struka meren je, od strane medicinskih sestara Dnevne bolnice, standardnom metodom (u stojećem stavu, sa petama razmaknutim oko 30 cm, elastičnim centimetrom koji je postavljen u horizontalnu ravan, na sredini rastojanja između donje ivice poslednjeg rebra i grebena karlične kosti).

Dijagnoza metaboličkog sindroma je postavljena na osnovu postojanja najmanje 3 od 5 kriterijuma koje su definisali NECP ATP III i AHA/NHLB:
1. krvnii pritisak ≥130/85 mm Hg ili ranije dijagnostkovana arterijska hipertenzija ili uzimanje lekova za hipertenziju
2. obim struka ≥ 94 cm za muškarce, odnosno ≥ 80 cm za žene
3. glikemija našte ≥ 5,6 mmol/L, ili ranije dijagnostikovan tip 2 dijabetes melitusa ili uzimanje lekova za hiperglikemiju
4. HDL holesterola < 1,0 mmol/L za muškarce, odnosno 1,3 mmol/L za žene
5. koncentracija triglicerida ≥ 1,7 mmol/L ili uzimanje lekova za snižavanje triglicerida

Sve vrednosti kod ispitanika su rađene i merene prilikom prijema u Dnevnu bolnicu i ponavljani jenom mesečno (po potrebi i ranije) do otpusta pacijenta iz bolnice.

Ispitanici su podeljeni u dve grupe:
eksperimentalnu (45 pacijenata), koja je bila na programiranom planu ishrane i
kontrolnu (48 pacijenata), koja nije bila podvrgnuta dijetetskom režimu.

Plan ishrane kod pacijenata eksperimentalne grupe je sprovođen individualno za svakog pacijenta pri čemu je primenjivana reduktivna dijeta sa dnevnim energetskim deficitom od 500 – 1400 Kcal.

Takođe je sprovođena i korektivna dijeta na osnovu metaboličkog poremećaja, gde su za pojedine namirnice redukovane količine ili su potpuno eliminisane jer su ocenjene kao rizične.

Rezultati istraživanja

Obim struka kod muškaraca i žena je pokazao tendenciju sniženja u eksperimentalnoj grupi , dok je u kontrolnoj grupi došlo do njegovog neznatnog povećanja. Vrednosti sistolnog krvnog pritiska su bili u padu u eksperimentalnoj grupi , dok u kontrolnoj grupi nije bilo značajne razlike. U eksperimentalnoj grupi je došlo do sniženja dijastolnog pritiska, dok je u kontrolnoj grupi dijastolni krvni pritisak porastao Glikemija je pokazala statistički značajno sniženje u eksperimentalnoj grupi, dok u kontrolnoj grupi nije bilo značajne razlike. Vrednosti triglicerida su snižene u eksperimentalnoj grupi nakon primene dijete, dok u kontrolnoj grupi nije bilo statistički značajnih promena.

Grafikon 1. Procenat pacijenata sa povišenim vrednostima na početku istraživanja

Grafikon 2. Procenat pacijenata sa povišenim vrednostima na kraju istraživanja

Na osnovu dobijenih rezultata, od ukupnog broja ispitanika na početku istraživanja kod 36 pacijenata (38,7%) dijagnostikovan je metabolički sindrom dok je na kraju istraživanja metabolički sindrom imalo 24 pacijenta (25,8%), što predstvalja statističi značajnu razliku.

Grafikon 3. Procentualni odnos pacijenata sa i bez metaboličkog sindroma na početku istraživanja

Grafikon 4. Procentualni odnos pacijenata sa i bez metaboličkog sindroma na kraju istraživanja

Zaključak

Na osnovu analize dobijenih podataka utvrđena je značajna korekcija svih parametara metaboličkog sindroma u grupi koja je dobijala hipokalorijsku ili korektivnu dijetu sa izbalansiranim odnosom nutritivnih sastojaka i znatnom zastupljenošću dijetnih vlakana u odnosu na grupu ispitanika koja nije bila na dijetskom režimu.

Zbog prirode bolesti, neophodnosti primene antipsihotika druge generacije i sklonosti ka metaboličkom sindromu, neophodna je kontrola i konsultacija stručnog lica tj. Specijaliste nutricioniste-dijetetičara kako u preventivnom tako i u kurativnom tretmanu.

Aleksandar Dvornicki
Specijalista strukovni nutricionista - dijetetičar