TEME IZ PSIHIJATRIJE -

Postpartalna psihoza

Donošenje novog života na svet samo je početak potpuno novig načina života, roditeljstva, brige, obaveza i ljubavi prema svom detetu.

U periodu nakon porođaja, po stišavanju uzbuđenja zbog konačnog susreta sa svojom bebom, kao reakcija na novu životnu situaciju može nastati niz zbunjujućih emocionalnih diživljavanja koja se manifestuju kod nekih majki i kao:

POSTPOROĐAJNA TUGA Ili Baby Blues

Javlja se 2 do 5 dana nakon porođaja, traje do mesec dana i doživljava je 80-90% žena.

Glavne karakteristike postporođajne tuge su: manjak energije, slabost, ranjivost, nagle promene raspoloženja, plačljivost, zbunjenost.

POSTPOROĐAJNA DEPRESIJA

Postporođajna ili postpartum depresija javlja se u prvih četiri do osam nedelja nakon porođaja, ređe i kasnije tokom prve godine detetovog života.

Ona traje mnogo duže od postporođajne tuge, simptomi su joj ozbiljniji, uglavnom slični znakovima „prave“ depresije:

Postpartum depresiju doživljava 10-16% majki, a lečenje se uglavnom sastoji od adekvatne psihoterapije i eventualnog uzimanja antidepresiva, dok je kod blažih simptoma ponekad dovoljno i savetovanje psihologa.

POSTPOROĐAJNA PSIHOZA

Postporođajna sihoza je mnogo ređi i imnogo ozbiljniji psihički poremećaj koji se javlja kod 0.1 do 0.2% žena u prve četiri nedelje nakon porođaja.

Češći je kod prvorotki, a oko 40% njih ima u porodici nekoga sa poremećajem raspoloženja.

Veliki broj podataka govori kako je epizoda postpartalne psihoze u suštini epizoda u sklopu poremećaja raspoloženja, obično bipolarnog afektivnog poremećaja, a moguć je i ponavljajući (unipolarni) depresivni poremećaj, i da se u njenoj osnovi nalaze hormonalne promene.

Klinička slika:

Simptomi postpartalne psihoze obično se javljaju nekoliko dana do dva meseca nakon porođaja.

Simptomi koji je karakterišu:

Pacijentkinje mogu imati osećaj kako ne žele svoje dete, ili da ga ne vole, ponekad se kao simptom javlja želja za samopovređivanjem ili povređivanjem deteta.

Ovakva stanja često dovedu do čedomorstva, što je često povezano sa postpartalnim psihotičnim eizodima, koje uljučuju naredbodavne halucinacije da se ubije dete ili sumanosti da je dete opsednuto i da je u njemu zlo koje treba uništiti. Sumanutosti mogu uključivati ideju da je dete mrtvo ili defektno, da je oppsednuto đavolom, da mu je predodređena strašna sudbina ili da ima posebne sposobnosti. Kao psihotični simptomi mogu se javiti i negacija rođenja deteta.

Dijagnoza se postavlja kada se kod žene koja se nedavno porodila pojave simtomi psihoze koji uključuju sumanutosti, kognitivne deficite, poremećaj raspoloženja i halucinacije.

Tok i prognoza

Floridni (razbuktavajući) psihotični simptomi obično se javljaju nakon inicijalnih simptoma kao što su nesanica, nemir, labilnost raspoloženja i blaži kognitivni deficiti. Kada se pojave psihotični simptomi, pacijentkinja može biti opasna po sebe i novoređenče, zavisno od intenziteta i sadržaja sumanutih ideja i stepena uznemirenosti. Povoljni prognostički faktori uključuju dobro funkcionisanje pre bolesti i adekvatnu podršku porodice. Naša iskustva se poklapaju sa vekilim brojem studija koje pokazuju kako se uz adekvatnu terapiju, najveći broj žena s postpartalnom psihozom potpuno opravi i vrati u normalan život.

Lečenje

Postpartalna psihoza mora se pravovremeno prepoznati i što pre lečiti. Farmakoterapijski protokoli preporučuju racionalnu kombinaciju antipsihotika, antidepresiva i stabilizatora raspoloženja. U načelu, postpartalne psihoze zahtevaju psihijatrijsku hospitalizaciju. U toku lečenja neobično je važna podrška i saradnja porodice.